Povijest lokalnog ribarstva

Skradin
” Statut grada Skradina iz 14. stoljeća jedan je od najstarijih povijesnih dokumenata koji govori o ribarstvu s donjeg toka rijeke Krke. Spominje noćni ribolov sa svijećom i sredstvima za plašenje ribe u cilju ribolova, koja još i danas susrećemo u ribolovu na ovom području. Statut propisuje podavanja ribara, koji su bili dužni darivati od svake lovine najbolje ribe gradskom knezu i sucima. Zatim donosi klasifikaciju prodajnih cijena ribe za dvanaestak vrsta i razne propise o mjestu i načinu prodaje ribe. Jedan od naših prvih humanista, Juraj Šižgorić Šibenčanin, opisuje u 1487. godini Prokljan i šibensku okolicu, pa navodi da tu zalaze vrlo velike tune.”

Rovinjski franjevac Pelizzer, koji je putovao u 1640. godini u Skradin da izmiri tri tada postojeća biskupa na skradinsko-bosanskoj biskupiji, opisuje ribolovne prilike na Visovačkom jezeru. Veli da se love velike pastrve, koje su po obliku i veličini slične lubinima sa zapadne obale Istre. Franjevci s otočića u jezeru Visovcu tada su imali velik broj ribarskih mreža. Tokom 18. stoljeća franjevci su imali isključivo pravo ribolova u jezeru.

Izvor: Josip Basioli

Otok Prvić
Prema specijalnom izvještaju o broju lađa na području šibenskoga kotara iz travnja 1792. godine otok Prvić ima 79 brodova te 56 lađa za lov srdele i gavuna.

Stanovništvo Prvića stagnira. Ribolov je dobro razvijen, čime se Prvićani ističu u 18. stoljeću. Zadnje godine života Mletačke republike prati kriza društvenih odnosa, a njen pad 1797. godine dokrajčio je jedno teško razdoblje u životu otoka. Zbog skupih ribarskih pribora i malene cijene ribi i ribarstvo je dovedeno na rub propasti.

„Ribolov na otoku Prviću vodi Opća poljoprivredna zadruga u Šepurinama, a ne pojedini ribari.“ „Ribolov se obavlja na zaostao način i opada. Na čitavom otoku ima svega 4 profesionalna ribara i nekoliko sezonskih, ukupno oko 15, a svega 3 ribarska domaćinstva. Zbog slabih i opustjelih lovišta prvićki ribari idu na lov u druge krajeve, ali ni to ne donosi velike koristi. Glavna lovišta su Sestrice, Zmajan, Mišjaci, Kaprije, Žirje i Kornati. Prosječni ulov iznosi 500 kvintala plave i 150 kvintala ostale ribe. Sistem lova najvećim dijelom je koćarenje, koje negativno utječe na riblja lovišta i brakove. Prvićki ribari raspolažu sa 6 velikih i 47 manjih mreža. Ulovljenu ribu prodaju najviše na otoku, a manje u Šibeniku.

Ribarska zadruga u Prvić-Luci registrirana je 25.listopada 1922., a bavila se prodajom, uglavnom zadrugarima, ribarskih potrepština i živežnih namirnica.

U slučaju boljeg ulova ribu otkupljuje tvornica „Dalmacija“ u Prvić Luci“.
Godišnji kapacitet tvornice je 350 t prerađene ribe, ali nikada nije do maksimuma iskorišten. Količina prerađene ribe 1959. godine iznosila je 262 tone, dakle 75% kapaciteta. Iako je tvornica bila smještena na otoku, da bude bliže ribarima, praksa pokazuje da tek 50%, a možda i manje od ukupne količine ribe donose domaći ribari. Ostalih preko 50% kupuje tvornica od Japanaca, koji love na Atlantiku ili na pučini Mediterana. Sardine, tunjevina, fileti, lignje i ostala prerađena riba najviše se izvozi (80%), i to u Z. Njemačku, Francusku, Italiju, V. Britaniju, Austriju i Belgiju, a 20% na domaće tržište, najviše u Srbiju (18%).
Tvornica ne radi cijelu godinu, već prema ulovu i raspoloživoj ribi. Zaposleno je 112 radnika, koji godišnje prosječno rade 220 dana.

Izvor: Šime Županović, 1963.; Geografski glasnik, Ante Kalogjera

Tribunj
Tribunjski ribari spominju se u 18. stoljeća u knjizi Šime Županovića, Ribarstvo Dalmacije u 18. stoljeću. Kako se navodi, “Nalog Tribunjanima da ne ometaju ribare iz Salija, i drugima iz drugih jurisdikcija, izdan je 24. srpnja 1710. Slični nalozi u tom vremenskom periodu izdani su i ribarima iz Murtera, Žirja, Prvića i Zlarina.

Tisno
U katastarskom popisu šibenskog distrikta 1840-1841 (Operato dell’estimo censuario di distretto di Sebenico) navodi se da ribolov nije, kao ni ranije, bio nikakvo zanimanje pučansktva u ovom mjestu. On se uglavnom obavljao za vlastite potrebe.

Izvor: Šime Županović, 1963

Jezera
Prema specijalnom izvještaju o broju lađa na području šibenskoga kotara iz travnja 1792 godine, Jezerani su imali 25 brodova i 7 ribarskih brodova za lov srdela i gavuna.

U Jezerima je godine 1922. utemeljena ribarska zadruga, najstarija u ovom kraju. Ona je bila uistinu prava ribarska zadruga, jer je imala svoj ribarski alat, a ribari su poslovali na zadružnim principima. Ministarstvo poljoprivrede i voda joj je, u početku, dodijelilo pripomoć koja nije bila dovoljna za nabavu mreža, pa joj je Zadružni savez dao kredit, tako da je nabavila prvu mrežu. Istaknuto je da njezini zadrugari pokazuju volju za rad i zadružnu svijest. Zadruga je 1927. godine imala 53 zadrugara koji su ljetnom tratom lovili srdele u Kornatima te su tijekom te godine u zadruzi posolili 100 barila srdela. Zadruga je radila sve do 1940. godine. Jezerani u godinama iza II. Svj. Rata imaju 12 migavica, 35 kogola i 5 koća, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća grade se i nabavljaju velike koće za ribolov na otvorenom moru.

Broj ribolovnih dana članova Ribarske proizvođačke zadruge s.o.j. “Jezera”

Izvor: Šime Županović, 1963. ; Edo Juraga, Nazivi riba u Jezerima na otoku Murteru (133-144) »Čakavska rič« XXXVI (2008) • br. 1-2 • Split • siječanj-prosinac

Betina
Prema specijalnom izvještaju o broju lađa na području šibenskoga kotara iz travnja 1792 godine Betina ima 11 brodova te 15 lađa za lov srdele i gavuna.

Izvor: Šime Županović, 1963.

Murter

Prvi pisani trag koji vezuje Murterine uz ribarstvo potječe iz godine 1410., a riječ je o ugovoru „kojim je izvjesni Ive s otoka Murter kupio ribarski brod (vnam barcham piscariçam)“. U sljedećem ugovoru, iz godine 1503., međutim, izrijekom stoji „da je Murterin Šime Ratkić kupio od šibenskog trgovca Filipa Rudatovića ribarski pribor za lov uz pomoć svjetla (vnius capse et luminarii a piscando).

Murterini su nadničarili za druge ribare, o čemu svjedoči ugovor iz godine 1553., u kojem stoji da Murterin Šime Cvitulović daje svog sina za radnika (slugu) ser Jakovu Grižiniću, da mu služi jednu godinu na žirjanskom ribolovištu (ad pischeriam Azurorum). Sigurno da su u početku Murterini ribarili u morskom prostoru oko samog otoka Murtera, no s vremenom se otiskuju i preko pučine, do Kornata. Tako se u dokumentu iz godine 1682. navodi da se ribarima Murtera, Pašmana i Ugljana zabranjuje dolazak na saljska lovišta srdela u Kornatima. Saljani su, naime, tada imali isključivo pravo ribolova u Kornatima. Čine se međutim da zabrana nije urodila plodom, jer već 1689. godine generalni providur Alessandro Molin, a na zamolbu Saljana, ponovno zabranjuje stanovnicima otoka Murtera, Pašmana i ovaj put Iža dolazak bilo kakvim vrstama mreža na kornatska lovišta. Sukobi sa Saljanima oko prava ribolova u Kornatima tijekom vremena su se sve više pojačavali. Razumljivo da su se Murterini i Betinjani, koji se kao koloni najamnici zadarske vlastele na Kornatima prvi put spominju 1627. godine (u katastarskim mapama iz 1824.-1830. godine upisano je 187 kolona s domicilnim naseljima Murter i Betina), morali baviti malim obalnim ribolovom kako bi upotpunili svoju skromnu prehranu. Sukobi će se još više zaoštriti koncem XIX. stoljeća, kada Murterini i Betinjani, zbog promjene političkih odnosa izazvanih padom Venecije i osiromašivanja zadarske vlastele, postaju vlasnicima cijeloga Kornatskog otočja. Oni najprije1885. godine kupuju otok Žut, a potom 1896. i sam otok Kornat s pripadajućim otocima. Murterini i Betinjani tih godina također zahtijevaju potpunu slobodu ribolova u Kornatima, što godine1890. dovodi do sklapanja ugovora o ribolovu sa Saljanima. Ugovorom je dopušteno da se Murterini i Betinjani koji imaju posjede na Kornatima, mogu baviti malim obalnim ribolovom uz obalu, u određeno doba godine i određenim mrežama i ribolovnim alatima, i to na ograničenom broju lovišta.

„Prema popisu ribarskih brodova i alata napravljenom po naredbi šibenskoga kneza 1792. godine bilo je na čitavom otoku Murteru 80 ribarskih brodova za mali obalni ribolov i 43 gajete za mreže potegače za lov gira. Od tog broja Murter ima 19 brodova i 9 lađa za lov srdela i gavuna.“

Tako Operato dell’estimo censuario di commune di Morter, od 22. lipnja 1840., navodi da je sitni ribolov vršama, ostima, rijetko malim mrežama za lov ribe karakterističan za ovaj otok, dok veliki broj gajeta (138) Murterinima uglavnom služi za potrebe prijevoza do Kornata, Modrava i obližnjih otočića. Poticaj razvoju ribarstva dala je filoksera, koja je uništila vinograde na otoku i prisilila stanovništvo da se intenzivnije bavi ribolovom.

Šime Županović u knjizi Ribarstvo šibenskog područja navodi “Otok Murter, koji je već bio zahvaćen peronosporom, a pred sam napad filoksere, imao je već 1897. godine 5 ribarskih lađa sa 43 ribara koji su uglavnom lovili na Kornatskom otočju. Glavnu količinu lovina sačinjavale su gire koje su se solile i izvozile u Italiju (Falconeru). Nakon pojave filoksere broj ribara na otoku Murteru rapidno se povećao i neposredno pred prvi svjetski rat “oni su najveći ribari u šibenskom kotaru” i predstavljaju glavninu ribarskih snaga u kotaru Šibenik.

Edo Juraga „Prema I. Paštroviću11 godine 1911. u Murteru je bilo 35 ribarskih brodova sa 188 stalnih ribara, 6 mreža za inćune, 5 srdelara, 329 mreža za lov bugavara, lokardara i prostica, 100 sklatara, 60 šabaka i 14 migavica i šabakuna.
Jezerani tada imaju 18 ribarskih brodova sa 78 stalnih ribara, zatim 30 mreža bugvara, lokardara i prostica, 4 poponice, 16 šabaka i jednu migavicu – tratu.

U periodu između 1940 – 1980. godine Murterini imaju 300 brodova, 21 tratu, više od 120 mreža potegača, a znali su posoliti 300 barila srdela. Tridesetih godina prošlog stoljeća pojavljuju se mreže plivarice za lov sitne plave ribe pod svijeću. Njih na otoku godine 1940. ima 4, pored 11 ljetnih trata, 34 zimskih trata, 4 šabakuna i čak 1893 ostalih manjih ribolovnih alata. Tada je na otoku Murteru 1007 ribara i 298 brodova. Godine 1980. na otoku su čak 964 broda, od čega 359 ribarskih.“

Izvor: Edo Juraga, Nazivi riba u govoru Murtera (189-206)
»Čakavska rič« XLI (2013) ; Šime Županović, 1963.

Pirovac
U katastarskom popisu šibenskog distrikta 1840-1841 (Operato dell’estimo censuario di distretto di Sebenico) ne spominje se ribolov zao zanimanje. Spominju se 12 lađa za prijevoz različitih predmeta unutar i izvan mjesta.

Izvor: Šime Županović, 1963

Izvor: Šime Županović, Ribarstvo Šibenskog područja, Zagreb 1963